Od sindroma prenaprezanja do ozljede-I dio

Želja mi je napisati nešto o ozljedama koje smo često, sami skrivili. Jasno kako ima i onih koje nastaju iz drugih razloga ali one neka budu druga tema. Kao fizioterapeut, ovo sam prolazio dosta puta. Hvatajući se za koljeno, leđa ili stopala najčešće pitaju: “Ma šta me može boliti ovdje?” Čak i da kojim ludim slučajem pogodim što vas boli- problem vjerovatno neće biti riješen. Pitate se zašto?  Možda čak uopće za početak nije niti bitno šta vas boli- nego ZAŠTO vas boli. Tijelo je savršeni stroj sa stotine kompenzatornih mehanizama, te će na svaki način nastojati amortizirati svaku lošu stvar koju mu činimo. Dok ih tijelo može kompenzirati govorimo o sindromima prenaprezanja. Jednom kada se ti resursi iscrpe, a mi ustrajemo na istim stvarima koje su i dovele do smetnji, doći će do ozljede.

Runners KneeZa odgovor na pitanje “Zašto me boli” treba pročešljati podosta pitanja koja se možda ne čine na prvi pogled bitna. Ali govore o našim navikama, načinu treninga, obujmu, intenzitetu, našim slabostima. Kada se neke od tih okolnosti jednom sretnu u istoj točki-dobijemo ozljedu. Uz tretiranje same ozljede moramo eliminirati i faktore koji su do nje i doveli. Inače postoji velika šansa kako će se ona ponavljati, ili će liječenje biti produženo. Najgori ishod je kad ozljeda pređe u kronični oblik zato što radimo opet iste stvari koje su do ozljede i dovele.

Trening pretežno na betonu-beton je poprilično negostoljubiva podloga, ali ujedno i primamljiva jer je-brza podloga. Ukoliko ga ne možete izbjeći, obratite pažnju na dolje navedene stvari kako biste smanjili mogućnost ozljede.

Tenisice koje su trebale biti bačene još prije 500 km. Iako tenisica izvana može izgledati potpuno čitavo, ona strukturalno ne zadodovoljava parametre amortizacije i stabilnosti. Tenisice obično mogu izdržati između cca. 600-800 km.

Naglo povećanje mjesečne kilometraže – prečica nema. Ili ima, ali su skupe.

Prelazak na brzinske treninge dok tijelo nije još ni izdaleka spremno (ili:” imao sam pauzu dva mjeseca, ili nisam radio zimu, pa sam ovaj tjedan malo trčkarao, danas ću odraditi “malo” dionica…” Ono što je ova osoba zapravo napravila je: Dionice bez baze su za veliku većinu recept za katastrofu i sigurnu ozljedu. Trening dionica se inače nalazi na drugom mjestu kao uzrok ozljeda i kod trkača koji su inače u treningu. Pa izvolite…

images (1)Zanemarivanje vlastitih slabosti (napr. nefleksibilna stražnja loža, ili slaba trbušna stijenka). Lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika.

Zanemarivanje hidracije za vrijeme treninga (ili: “jučer sam uspio odraditi dužinu od 28 km bez kapi vode.” Ono što je ova osoba zapravo uspjela je-produžiti oporavak za koji dan, povećati napetost mišića zbog dehidracije i nedostatka elektrolita-što može dovesti do bolova i zatezanja.

Davanje maksimuma na svakom treningu-svaki trening treba imati jasno ime i prezime. Trening dužine, trening tempa, trening Vo2max, fartlek, rekuperacija i sl. Ukoliko na svakom treningu dajete gas i pokušavate uloviti bolje vrijeme nego prošli puta stvar će čak neko vrijeme zaista i funkcionirati a vi ćete steći osjećaj nepovredivosti i stalnog napretka. Ali napredak nije eksponencijalan. Sve će se najvjerojatnije srušiti uz veliki tresak.

Gust raspored utrka-lijepo je putovati i doživjeti osjećaj utrke. Ali ovo je najčešći uzrok ozljeda trkačkih “posvuduša”. Pravdanje kako nećete trčati maksimum rijetko kod koga stoji. Uvijek se na kraju potegne. To je ljudski. Tako da na ovu varijantu ne trebate previše računati.

Koliko nas radi na tehnici trčanja– Čega? Šta je to? Iako ovo nije primarni uzrok ozljeđivanja, u sinergiji sa ostalim uzrocima može doprinjeti nastanku ozljede. Ovo spada u onaj dio koji smo dobili od majke prirode i tate karikaturiste, pa su neki dobili bolje karte a neki lošije. Međutim, ovo se može u jednom dijelu popraviti. Na youtube se može naći dosta running drills videa.

I još jedna “uobičajena” pojava kod trkača-nakon što se propusti i ne trenira neko kraće vrijeme, pokušava se “nadoknaditi” propušteno u trening ili dva…Treba li objašnjenje za ovo?

imagesNa kraju, spomenut ću još jedan razlog koji umara tijelo i kojeg nismo svjesni i mnogi ga ne vide kao rizik. Uzmite da ste jučer istrčali dužinski trening. Sve je prošlo u redu ali sutradan ste otišli na stazu u želji da napravite laganih 3-5 km uz vježbe istezanja u svrhu oporavka. No na stazi ste sreli još frenda ili dva koji su isto došli na trening. Nakon dva kilometra uz priču kao grupa ubrzavate da bi na kraju trčali skoro tempo utrke. Nešto najgore što možete napraviti je podlegnuti psihologiji grupe i pretvoriti regeneracijski trening ili bilo koji drugi trening u sumanuto trčanje. Svaki trening ima svrhu i ime. Kada završite trening trebali biste jasno znati je li to bila dužina, tempo trčanje, fartlek ili regeneracija. Vaš plan trčanja bi trebao biti jasan baš po tom pitanju.

Dakle, sve u svemu potrebno je “pročešljati” navike, ustaljena ponašanja i gore navedene faktore u svrhu kvalitetnog liječenja i saniranja ozljede kao i izbjegavanja novih problema. Siguran sam kako svi možemo povećati i samu udobnost treniranja ako povedemo računa o gore navedenom.

Često ćete se iznenaditi koliko stvari treba mijenjati ili niste na njih obraćali pažnju. Netko će reći kako njemu ne smeta što se ne isteže ili što ima poderane tenisice. Ne mora sve rezultirati ozljedom. Odmah.

Liječenje

udarni-val-4Od fizioterapijskih procedura, od pomoći je svakako detaljna anamneza o načinu treninga te nastanku trajanja boli (vidi donju tablicu), individualni plan procjene riziko čimbenika, procjena jakosti i slabosti (MMT; dinamometrija), palpacija, te testovi fleksibilnosti na osnovu čega se izrađuje plan što je potrebno poduzeti.

Od elektroprocedura od pomoći mogu biti terapijski ultrazvuk, laser i udarni val.

Od manualne fizioterapije uspješnim alatom se pokazala frikcijska masaža neuralgičnih točaka (mioentenzijski aparat), te korištenje roller foam rolne.

Kod većine pacijenata sa sindromima prenaprezanja nalaze se palpatorne bolne točke koje mogu biti udaljene od samog mjesta oštećenja te je njihovo saniranje frikcijskom masažom od iznimne važnosti za uspostavljanje elasticiteta mioentenzijskog aparata.

Fizioterapija svakako obuhvaća i revidiranje dosadašnjeg načina treninga i eliminacija riziko čimbenika u cilju sprječavanja ponovne pojave simptoma te postupni povratak punom intenzitetu sportske aktivnosti. Od velike pomoći može biti i suradnja sa ostalim stručnjacima, baš po ovom pitanju.

U tablici možete vidjeti stupnjeve i klasifikaciju smetnji-od oštećenja do ozljede. Prva četiri stupnja spadaju u oštećenje ili još uvijek možemo govoriti o sindromu prenaprezanja bez jasnih morfoloških oštećenja lokomotrornog sustava. U ovom dijelu su još izgledne šanse za kvalitetno liječenje a posao se često može odraditi i u domeni fizioterapije, bez liječničke obrade. Peti i šesti stupanj predstavljaju ozljedu i zahtijevaju kliničku obradu specijaliste.

Tablica 1